Urinarne infekcije

Infekcije urinarnog trakta se česta pojava i ne spadaju u spolno prenosive bolesti. Nazivaju se i infekcijama mokraćnih puteva pri čemu svi dijelovi urinarnog trakta mogu biti zahvaćeni infekcijom, ali su ipak najčešće infekcije mokraćnog mjehura i uretre. U ovu grupu infekcija spadaju uretritis, cistitis i pijelonefritis.

Najčešće bakterije koje izazivaju infekcije mokraćnih puteva su: Escherichia coli, Enterobacter, Enterococcus spp, Proteus spp, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas, Serratiae, Staphylococcus aureus, Streptococcus agalactiae, Citrobacter spp...
 

Infekcija mokraćnih puteva koja pogađa samo mjehur (cistitis), može biti veoma bolna i iritantna. Ukoliko se pravovremeno ne liječi može doći do ozbiljnih komplikacija, kao sto je infekcija bubrega.

Urinarne infekcije su češće kod žena zbog tjelesne građe. Najčešće se prenose spolnim putem, lošom higijenom toaletnih prostorija, suzdržavanjem od mokrenja...

Simptomi urinarne infekcije mogu biti blagi, ukoliko se zdravstveno stanje ne pogorša i bolest ne proširi. Također, urinarna infekcija može biti i bez simptoma. Ipak, kada je u pitanju infekcija urinarnog trakta, simptomi su uglavnom prisutni u većini slučajeva, a to su: jak nagon za mokrenjem, češće mokrenje, blago peckanje pri mokrenju, mutna mokraća pa čak i sa primjesama krvi, neugodan miris mokraće, bolovi u mjehuru, blago povišena temperatura, ponekad praćena groznicom, mokrenje malih količina urina. Uobičajeno je da infekcije mokraćnih kanala i mjehura ne dovode do groznice, međutim ako se ona pojavi, moguće je da se radi o pijelonefritisu tj. da je infekcija došla do bubrega. Tada se obično još javljaju bolovi u leđima (bubrežnoj loži), pa čak i povraćanje.

Dijagnoza se postavlja na temelju nalaza urinokulture i liječenje obično ide prema testu osjetljivosti prisutnih bakterija na antibiotike tzv. antibiogramu.