Gastritisi i crijevne zarazne bolesti

Crijevne zarazne bolesti su sve one bolesti čiji uzročnici ulaze u organizam kroz usta, a glavna patološka zbivanja se odvijaju u crijevima.

Najčešći uzročnici crijevnih zaraznih bolesti jesu bakterije (Salmonellae, Shigellae, Campylobacter, Yersinia…) ili njihovi toksini (Staphylococcus aureus, Clostridium perfringens, Clostridium botulinum, Vibrio cholerae), virusi (Rotavirus, Adenovirus, Astrovirus…) i razne vrste parazita (Entamoebae histolytica, Enterobius vermicularis, Ascaris lumbricoides, Giardia lamblia i dr.).

Navedeni uzročnici, svojim invazivnim djelovanjem ili toksinima, uzrokuju u probavnom sustavu oštećenja koja se očituju kao gastritis (upala želuca), enteritis (upala tankog crijeva) i kolitis (upala debelog crijeva).
 

Uzročnici se prenose fekalno-oralnim putem, naročito u uvjetima života gdje su higijenske navike na niskoj razini, ali i insektima (muhama), posredno zagađenom hranom i vodom.

Osnovni simptom ovih bolesti je proljev. Kod bakterijskih infekcija obično je popraćen povišenom temperaturom, toksemijom i algičnim sindromom. Kratkotrajan i afebrilan tijek bolesti obično se javlja kod intoksikacija hranom. S obzirom na lokalizaciju patološkog procesa može se izdvojiti tri najčešća sindroma-akutni gastroenteritis (mučnina, povraćanje, vodenaste stolice s grčevima), akutni enterokolitis (proljevi s rijetkokašastim sluzavim stolicama s grčevima), te akutni kolitis ili dizenterijski sindrom (proljev s oskudnim kašastim stolicama uz primjese krvi i sluzi, grčevima u donjem dijelu trbuha, tenezmi).

Simptomi dehidracije su ipak najvažniji jer o njima ovisi težina i prognoza bolesti. Ako se bolesnik ne rehidrira, a proljevi i dalje nastave, može doći do pada krvnog tlaka, oslabljene napetosti kože i grčeva u mišićima zbog gubitka elektrolita. Bolesnik je tada blijed, hladne ljepljive kože, upalih očiju, slabo mokri, usporeno odgovara na pitanja, promuklog glasa zbog suhoće sluznica. Daljnjom dehidracijom dolazi do šoka, pri čemu može doći do oštećenja bubrega, mozga, pluća, jetre...i takav bolesnik zahtijeva hitan prijem u bolnicu.

Dijagnoza se postavlja iz anamneze i dokazivanjem uzročnika. Uzročnik se može dokazati kultivacijom iz stolice ukoliko se radi o bakterijama, otkrivanjem virusnih antigena, te mikroskopiranjem helminata, cista ili jajašaca parazita u stolici.

Terapija kod crijevnih bolesti je u prvom redu nadoknada tekućine i elektrolita peroralnim putem, a kod težih slučajeva intravenski. Prehrana tada mora biti dijetalna, kašasta, lako probavljiva. Specifično, antimikrobno liječenje se obično ne provodi kod prethodno zdravih osoba, a ovisi o težini kliničke slike.

Ovakve infekcije mogu se spriječiti osobnom higijenom, sanitarnim i veterinarskim nadzorom u proizvodnji namirnica.