Uzročnici se prenose fekalno-oralnim putem,
naročito u uvjetima života gdje su higijenske navike na niskoj
razini, ali i insektima (muhama), posredno zagađenom hranom
i vodom.
Osnovni simptom
ovih bolesti je proljev. Kod bakterijskih infekcija obično je
popraćen povišenom temperaturom, toksemijom i algičnim sindromom.
Kratkotrajan i afebrilan tijek bolesti obično se javlja kod
intoksikacija hranom. S obzirom na lokalizaciju patološkog procesa
može se izdvojiti tri najčešća sindroma-akutni gastroenteritis
(mučnina, povraćanje, vodenaste stolice s grčevima), akutni
enterokolitis (proljevi s rijetkokašastim sluzavim stolicama
s grčevima), te akutni kolitis ili dizenterijski sindrom (proljev
s oskudnim kašastim stolicama uz primjese krvi i sluzi, grčevima
u donjem dijelu trbuha, tenezmi).
Simptomi dehidracije su ipak najvažniji
jer o njima ovisi težina i prognoza bolesti. Ako se bolesnik
ne rehidrira, a proljevi i dalje nastave, može doći do pada
krvnog tlaka, oslabljene napetosti kože i grčeva u mišićima
zbog gubitka elektrolita. Bolesnik je tada blijed, hladne ljepljive
kože, upalih očiju, slabo mokri, usporeno odgovara na pitanja,
promuklog glasa zbog suhoće sluznica. Daljnjom dehidracijom
dolazi do šoka, pri čemu može doći do oštećenja bubrega, mozga,
pluća, jetre...i takav bolesnik zahtijeva hitan prijem u bolnicu.
Dijagnoza se postavlja iz anamneze
i dokazivanjem uzročnika. Uzročnik se može dokazati kultivacijom
iz stolice ukoliko se radi o bakterijama, otkrivanjem virusnih
antigena, te mikroskopiranjem helminata, cista ili jajašaca
parazita u stolici.
Terapija
kod crijevnih bolesti je u prvom redu nadoknada tekućine i elektrolita
peroralnim putem, a kod težih slučajeva intravenski. Prehrana
tada mora biti dijetalna, kašasta, lako probavljiva. Specifično,
antimikrobno liječenje se obično ne provodi kod prethodno zdravih
osoba, a ovisi o težini kliničke slike.
Ovakve infekcije
mogu se spriječiti osobnom higijenom, sanitarnim i veterinarskim
nadzorom u proizvodnji namirnica.
|