HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani
papilloma virus i jedna je od najčešćih spolno prenosivih bolesti
za koju smatraju da je poprimila epidemijske razmjere u svijetu.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacija [WHO],
smatra se da najmanje 80-100% djevojaka u dobi od 18-25 godina,
dolazi u kontakt s virusom HPV-a, ali se kod tek 30% njih razviju
simptomi infekcije.
Razlog tome je tzv. spontani clearence
virusa tj. prirodno samoizlječenje,
proces koji izuzetno ovisi o stanju imunološkog sustava zaražene
osobe.
Sl.1. Humani papilloma virus (HPV)
Infekcija HPV-om je relativno duga i traje
od 2-9 mjeseci, a prema nekim podacima, mogući su rasponi infekcije
od 6 tjedana do nekoliko godina. Baš zbog tog razdoblja duge
inkubacija, zaražene osobe mogu biti neprepoznati subklinički
izvor zaraze. Danas je poznato preko 150 različitih genotipova
HPV virusa koji su podijeljeni u dvije grupe: niskorizični tipovi
(low-risk) i visokorizični (high-risk) tipovi koji se povezuju
s pojavom abnormalnosti epitela grlića maternice tzv. cervikalnom
displazijom.
Kod muškaraca se genitalne bradavice javljaju
na glaviću penisa i prepuciju, a kod žena na malim usnama, po
cijeloj površini rodnice, oko čmara ili na stražnjici. Infekcija
s high-risk tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano,
uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice
koji se preporučuje načiniti kod abnormalnosti u PAPA testu.
Povezanost HPV-a i karcinoma muškog genitalnog sustava nije
do kraja razjašnjena, iako po nekim istraživanjima ukazuje na
povezanost s visokorizičnim tipovima HPV 16 i 18.
Postupak
liječenja HPV infekcija je složen i uvelike ovisi o genotipu
virusa. Kondilomi se uklanjaju kirurškim putem: skalpelom ili
laserom, kao i krio-elektroterapijom ili dijatermijskim uklanjanjem
električnom omčicom (LEEP). Druga mogućnost je premazivanje
izraslina podofilinom (Podophyllinum), pa se tako u liječenju
obično koristi 3 - 5% alkoholna otopina podofilina ili 0,5%
podofilox (Condylox), vrlo srodan lijek, koji žena može i sama
nanositi na vanjske kondilome nakon početnih uputa dobivenih
od liječnika. Za premazivanje kondiloma vanjskog spolovila,
rodnice i vrata maternice može se koristiti i triklor-octena
kiselina (TCA).
Novost u liječenju kondiloma je imiquimod
(Aldara) koji se ubraja u imunomodulirajuće tvari. Posjeduje
antiviralno i antitumorsko djelovanje pri čemu je značajna stimulacija
celularnog odjeljka imunološkog sustava. Primjenjuje se u vidu
kreme koja se nanosi na promjene 3x tjedno, a za razliku od
kirurškog odstranjenja ili krioterapije kondiloma gdje je recidiv
i do 75%, stopa recidiva kod primjene imiquimoda je manja od
20%. Ipak, istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja
u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV (high-risk) vraća na normalu
bez liječenja. Ponekada se, međutim, ove promjene brzo pogoršavaju.
Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji
savjet je redovita PAPA kontrola i dijagnostika HPV virusa (PCR-Real
Time).
Ponavljani nalaz displazije uz HPV infekciju,
ujedno je i indikacija za proširenu kolposkopiju, a po potrebi
i biopsiju. Prema dobivenim rezultatima može se provoditi daljnje
liječenje kirurškim metodama (konizacija laserom, klasična konizacija,
LLETZ) putem kojih se odstranjuje bolesno tkivo grlića maternice
zajedno s virusom. Kod niskih stupnjeva displazije moguće je
liječenje niskim dozama interferona kojim se inhibira ugradnja
HPV-a u genom još neinficiranih stanica koje tvore sluznicu
rodnice i grlića maternice. Također se smatra da će se primjenom
preventivnog cijepljenja protiv HPV, smanjiti pa čak i iskorijeniti
rizik od infekcije. Zbog visoke učestalosti samoizlječenja,
preporuča se povećano unošenje antioksidativnih vitamina (A,
B,C i E) u organizam.
Literatura: 1.
Blake DR. Adolescent Sexually Transmitted Diseases:
Recent Developments. Curr Infect Dis Rep. 2004; 6(2): 141-148. 2.
Diagnostic microbiology, Konemam; Washington 3. Medicinska
virologija, Brudnjak, Zagreb