Hepatitis B

Hepatitis B spada u spolno prenosive bolesti kod kojih nema promjena na spolnim organima, a prenose se spolnim putem kao hepatitis C i AIDS. Virusni hepatitis B je akutna i kronična bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). Kronični hepatitis B može uzrokovati cirozu jetre i hepatocelularni karcinom. Proširen je svuda, a češći je u slabije razvijenijim zemljama. U populaciji je od 2-5 % kroničnih vironoša koji su glavni izvor virusa i bolesti.
Infekcija se prenosi bliskim kontaktom s nositeljem virusa, naročito parenteralnim putem (krvlju i krvnim pripravcima, transplantacijom organa, tetoviranjem...), spolnim putem, ali i tzv. vertikalnim putem odnosno s majke na novorođenče.
 

Ovoj infekciji naročito su izložene sve osobe koje dolaze u dodir s krvlju drugih ljudi – najčešće su to zdravstveni djelatnici, kod kojih se hepatitis B smatra njihovim profesionalnim oboljenjem.

Nakon infekcije u većine ljudi se ne razvija akutna bolest, ali u krvi ostaju pokazatelji tzv. markeri infekcije. Karakterističan je nalaz HBs-Ag antigena još u vrijeme inkubacije, uobičajeno 1 - 6 tjedana prije izbijanja kliničkih ili laboratorijskih znakova bolesti, dok u vrijeme oporavka nestaje iz krvi. Protutijela protiv ovog antigena se javljaju tjednima ili mjesecima nakon kliničke bolesti i perzistiraju doživotno (Anti-HBs). Unutrašnja jezgra virusa (HBc-Ag) normalno se ne nalazi u serumu, dok nalaz protutijela protiv virusne jezgre (Anti-HBc) upućuje na aktivno razmnožavanje virusa. Ova protutijela su prisutna na početku pojave kliničkih simptoma, potom se njihova razina postupno smanjuje. Treći antigen koji se nalazi kod ove infekcije je peptid iz virusne jezgre (HBe-Ag), čije je prisustvo značajno u produkciji viralne DNA polimeraze. Nalaz HBe-Ag u serumu označuje jaku virusnu replikaciju i snažnu infektivnost krvi, a govori u prilog visokog rizika za nastajanje kronične bolesti jetre. Suprotno tomu nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označuje manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički biljeg za dobroćudni tijek bolesti.

Inkubacija virusnog hepatitisa B je dugotrajna i traje oko 40-180 dana. Početak bolesti je postupan, s umorom i gubitkom apetita. Ponekad su prisutni i drugi opći simptomi (temperatura, mialgije). Kronični hepatitis se očituje povremenim ili stalnim umorom, ponekad muklim bolovima ispod desnog rebrenom luka, a rijetko se pojavljuje žutica.

Dijagnoza se postavlja na temelju amnestičkih podataka o pacijentu (mogući kontakt krvlju, mogućnost prijenosa spolnim putem...), serološkim testovima praćenja antigena i antitijela (markera), te utvrđivanjem količine virusa real time PCR metodom i genotipizacije virusa. Na taj način može se predvidjeti tijek i oblik kronične infekcije.

Liječenje hepatitisa B se provodi visokim dozama alfa-interferona kroz 4-6 mjeseci. Samo liječenje je uspješno kod 50 % pacijenata.

U zaštiti od virusnom hepatitisa B važno se prisjetiti da se virus prenosi parenteralno i to naročito krvlju i spolnim kontaktom. Zato se u zaštiti mora voditi računa o izbjegavanju mogućnosti inokulacije korištenjem jednokratnih rukavica, maski, igala, katetera, šprica... Također, osobe s visokim rizikom inficiranja HBV virusom mogu se vrlo učinkovito zaštititi cjepivom protiv hepatitisa B. Kod nas je obavezno cijepljenje svih zdravstvenih djelatnika, bolesnika na dijalizi, hemofiličara, ukućana i spolnih partnera nositelja virusa.